... Ruke nam se spajaju, oci nam se upijaju; tako pocinje povijest nasih srca. To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog sakrivanja, nesto osmjeha i sasvim malo stidljivosti, i poneka, tek slatka besciljna svadja. Ljubav ova izmedju tebe i mene jednostavna je kao pjesma...
R.T.
Sjecas li se stihova....
Pogledaj se u Ogledalo i vidjet ces kako izgledaju moji snovi ....
Sto su ti oni tamo da od njih bjezis?
Sto su ti ovi ovdje da k njima hrlis?
A sto sam ti Ja
da Me u ovomu raskrizju bjegova ne vidis?
U nultoj tocki onoga sto te privlaci,
i onoga sto te odbija,
gle, stojim i cekam.
Sto si Mi ti da te toliko cekam?
Dugo mi se cini
da ova tuga nema kraj
I volio bi da me nesto odnese
da me umiri....
Sjedni samnom na cilim od zelja
nek nas zudnja ponese
uzmi samo lijepe slike
nista vise trebat nece
samo sapni moje ime.....
Na bistroj rijeci umio sam lice
i dugo te geldao lijepu i golu
cekao sam vjetar da donese mi tvoj glas
da mi kaze nesto, da me umiri
da me umiri.....
Vjetar nosi tvoju kosu, kao ove godine
koraci su lagani i kod tebe i kod mene
Sad nas nosi samo zelja, sad nas nosi samo strast
Ti si opet sitna mrva a ja sam opet crni mrak
i samo mrak.....
Samo sapni moje ime
I ucini da dan bude bezvrijeman
Samo sapni moje ime
I prihvatit ces svijet onakav kakav jest
onakav kakav jest....
(.A.)
Da li da brojim snove, da brojim noci , dane, sate.Koliko puta da zamisljen lezim na krevetu prije spavanja i pusim cigaretu i razmisljam....dok me zar cigarete koji me przi izmedu prsti vrati u stvarnost, i dok ne pogledam stari sat koji kuca u toj tisini i vidim da je kasno i da je vrijeme za spavanje i novo jutro i novi dan i nove pobjede.Gasuci cigaretu pokrivajuci se pokrivacem i gasuci stolnu lampu...i dalje razmisljam u mraku koji oko mene i nikako ne nalazim odgovor.Tako zaspim i ne pomicuci se probudim, i rutinom obavim svoje jutarnje duznosti do kafe koja me probudi i otvori oci.Jutro puno zime i magle sa putem od kuce do posla.Udem u tu gluhu sobu gdje radim i pustam melodije koje sjecaju na nas,koje vracaju sjecanja, koje vracaju vrijeme unazad kao da se nista dogodilo nije....
Sjecanje je nesto sto vjecno zivi i cak poslije nas, i lijepo ih je imati,osvrnuti se na njih i podsjetiti neceg lijepog.Sjecanje nam da je elan za dalje i za napred.Nemojte zabrovatiti nesto lijepo i ne dopustite da to zaboravite jer , jako je lijepo sjetiti se i poslije toga osmijehnuti.I sjecanje je lijep osjecaj....
Sve ti zelim ko' i sebi
samo bol ovu nebi tebi
Tebi jutro meni noc
da pocine u samoci ja umirem
Nisi znala da je zivot
samo kap voda slatka
vise pijes ali zed nema kraja
Slatka mu je samo varka
Ti si meni kusanja samo
sto je Bog meni dao
tebe nosi kao grijeh srcu mio
Bar sam jednom sretan bio
(A.D)
| < | kolovoz, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kad je obasja suncev sjaj, njezino je lice poput znaka koji upucuje u daljine. Njezina je kosa put koji nestaje iza obzorja, a ruke valovi trave koja se povija pod vjetrom.
Kad je dodirne svjetlost mjeseca i zvijezda, njezino je lice poput drevne knjige koja govori o sreci.
Njezina je kosa tamna rijeka, a ruke su grane svijene i skrivene teretom noci.
Kad na nju padne djecji pogled, lice joj je toplo i njezno, to je lice majke. U njezinu kosu svijet se uplice poput djecjih prstiju, a ona ga njeznim zagrljajem uspavljuje i tjesi.
Kad je ugledaju oci starca, njezino je lice smireno - poput zrcala odrazava istinu. Slap njezine kose pretace se preko praga, a ruke su joj poziv i obecanje.
Kad je ugledaju njegove oci, njezino je lice lice radosti. Kosa joj je postelja od mekih dodira, a ruke poput uzdaha otkrivaju strast i njeznost potpunog stapanja.
Takvo je njezino lice - lice savrsene ljepote. Takva je njezina kosa i takve su njezine ruke. Takva je ona - iako jedina, nije jedna. Ona je Trojedna, Stojedna i Tisucujedna.
Kad je obasja suncev sjaj, kad je dodirne svjetlost zvijezda, kad je ugledaju oci djeteta ili starca, takvo je njezino lice - lice savrsene ljubavi.
Postoji tajna vjestina: biti jedno za drugo.
I kad potavni zlatnina, i cutim da je gotovo ja plovim miran i cuvam to sto imam, tu varku da sam za te ipak drukciji od svih bivsih.
Jos ti se radujem, a nemam zasto biti ponosan na nas. Jos ti se radujem, i svoje tajne tebi govorim na glas, ko da s nama sve je isto kao prije, a nije.
Postoji tajna vjestina: srcu se pokoriti, i to su price za djecu u koje ne zelim sumnjati.
Plovim miran, bas kao da jos te imam, i lazem da sve je dobro i da bolje ne moze, a moze.
Plovim miran, bas kao da jos te imam, i lazem da sam za te ipak drukciji od svih bivsih.
Nisam vidio
da gubim te polako,
i da je kraj,
da nam vise neide
ti si dala sve
i voljela me jako,
a nisam znao
ni da te nasmijem
Ti si prestala da budes
moje platno
na kome mogu,
da slikam cjeli svijet,
moje mane si
pretvarala u zlato,
a lagao sam
da mogu bez tebe
Ti odlazis
i nema vise vremena
jer on je tu i daje sve
sto nisam ja
kad oprostis,
sjeti me se ponekad,
vise ti nista ne trazim
samo jedno reci mi
Reci mi dal' bi opet
bila ona ista ti,
moja i nasmijana
da te vrijeme vrati
i da te opet pogledam
onako kako znam,
dal' bi pozeljela
isto sto i nekada,
isto sto i ja, sada
kad te vise nema...